Upoznao sam u zivotu puno razlicitih ljudi, razlicitih veroispovesti, nacionalnosti, razlicitih opredeljenja, politickih shvatanja i na kraju razlicitih navijackih pripadnosti. Bilo je tu onih koji su isli na ovu ili onu tribinu, onih koji su na ekstremniji ili manje ekstreman nacin prikazivali svoju pripadnost, onih koji su upadali u neprilike i onih koji su decenijama isli na stadione i hale bez da su prakticno opsovali... No sve ono sto povezuje i sto je zajednicko svim tim ljudima, bez obzira koje salove nosili i ciji grb ljubili, jeste ljubav prema klubu. Ogromna ljubav koju mnogi kojima je sport nebitan ne mogu da shvate i racionalno prihvate. Na kraju krajeva mozda je sve to iracionalna pojava ali kada jednom krene lavina strasti da osvaja vase srce tesko je ista moze zaustaviti. Oni kojima se to desi ni ne zele da je ista spreci i zaustavi.
U velikom broju upoznatih ljudi, koji umeju da bezuslovno vole i to pokazu na svojstven nacin, dvojica su ostavila poseban utisak na mene. Ovde zelim da izdvojim neke od njihovih javno iznetih stavova a sve u cilju da se prikaze kako je moguce postovati i voleti svoj klub, ali postovati i druge ljude i druge klubove.
P.S: S obzirom da je najveci deo stanovnistva nase Zemlje podeljen na dve strane jasno je da ce se jednoj manje dopasti cela ova prica, no uveravam ih da samo ime kluba u njoj nije toliko bitno vec stavovi, emocije i postovanje.